Živi zid postaje medijski glasač

U Hrvatskoj gdje još uvijek traju kontroverze glede Istambulske konvencije gdje jedan dio naroda smatra tu konvenciju djelom masona, a drugi najavom Antikrista, posve je bilo neočekivano da će jedna „studentska“ stranka postati toliko moćna. Ivana Vilibora Sinčića imali smo prilike bolje upoznati u borbi za Pantovčak. Izbacio je iz predsjedničke utrke političara s pedigreom Milana Kujundžića, ali mu je fotelja ipak izmakla jer su stanovnici Hrvatske odlučili povjerenje dati po prvi puta u povijesti ženi – bivšoj ministrici Kolindi Grabar Kitarović.

Rast Živog zida nitko više nije mogao zaustaviti, a trude se i danas i „plavi“ i „crveni“. U političkoj ekonomiji jedan od značajnijih pojmova kada je riječ o demokratskim izborima je teorem medijanskog glasača. Tko je medijanski glasač? Prema tom teoremu, pravilo većine će dovesti do rezultata koji bi odabrao medijanski glasač. Matematički rezultat pokazuje da ako glasači biraju duž linije – pri čemu svaki glasač odabire točku koja najviše odgovara njegovim preferencijama – tada će, na temelju pravila većine, biti izabrana točka koja predstavlja najželjniju točku medijanskog glasača. Drugim riječima, kada glasači biraju duž linije i svaki glasač teži svom cilju, rezultat koji preferira medijanski glasač pobjeđuje želje svih ostalih glasača. Što to konkretno znači za Živi zid? Sudeći po zvijezdama, Živi zid je i dalje u usponu te on postaje ono što je nekoć bio Most. Desna opcija, HDZ, treba voditi računa da svakim svojim skandalom, sve više gura i dio svojih glasača u naručje Sinčića i Pernara. Valja uzeti u obzir da bez obzira na tvrdoglavi stav čelnika Živog Zida, Ivana Vilibora Sinčića, Živi zid je osnovan 2. u mjesecu, pa bi kao duhovni broj 2 ipak u budućnosti mogao razmišljati o suradnji s nekom strankom.

Tekst: Maja Eva (kod 88)